Mart

46 | raju da ulože da stvari učine mogućim! Vašu borbenost! Učinili ste ponovno otvaranje beogradskogMuzejasavremeneumetnosti spektakularnim! Tada ste često boravili u Beogradu.Dali ste imaliprilikuda se upoznate sa umetničkom i kulturnom scenom grada? – Zbog projekta sa Muzejom savremene umetnosti 2017. godinemoj tim i ja smo imali priliku da budemo i da veoma blisko sarađujemo sa nekim od najznačajnijih umetničkih i kulturnih ličnosti u vašoj zemlji kao što suAja Jung (Beogradski festival igre), SlobodanNakarada (Muzej savremene umetnosti), Ivan Tasovac (Beogradska filharmonija)... Takođe smo sarađivali sa fantastičnomgrupom lokalnih srpskih igrača. To je bio neverovatan projekat i taj projekat je učinio da steknemo najbolji utisak i najbolje upoznamo i doživimo vašu kulturnu scenu. Spremili ste namprave poslastice za ovogodišnji Beogradski festival igre?Recitenamšta nasočekuje.Činimisedaćemo, osim u igri, uživati i u Ravelu. – Sa svojom trupom pripremio sam poseban miks-program za Beogradski festival igre - kontroverzan, ali i klasičan, tu su živa muzika i završetak večeri sa koreografijomkoja uključuje celu kompaniju na sceni... Svega će biti, sve što smo do sada radili u proteklih četiri godine je tu – na pozornici. Volite izazove, da pomerate granice telesne i psihičke izdržljivosti u umetnosti? Postoji li kraj? Jeste li dodirnuli granice? – Ne mislim da ću ikada dostići granicu, zapravo ne verujem da postoje granice! Iskreno verujemda ljudsko telo i igrači posebno imaju toliko toga da istraže, damoramo da nastavimo da stvaramo umetničku igru budućnosti... Postoji način da se to uradi, a mi to svakodnevno pokušavamo kao trupa. Intelektualno i fizički se pomeramo i postavljamo izazove, dok istovremeno pokušavamo da postignemo sofisticiraniji način kretanja i koreografije, koji nas osnažuje i daje nam predivne emocije. Šta jezavas igra i kakvo jenjeno mesto u savremenoj umetnosti, koja kao da se izgubila u eksperimentima? – Igra je komunikacija, to je manevar koji izaziva emocijeunama. To je nešto krajnje iskonsko što postoji u svima nama. Postoji savremena igra koja pripada budućnosti, koja komunicira sa našim društvom danas, a mi već sada moramo da razvijamo taj bliski kontakt. Sadamoramo da počnemo da istražujemo kako da kreiramo novi jezik, dok se približavamo novoj publici. Osmišljavatesvesegmentedela, odkoreografije dodizajna i postavkescene,pišetetekstove, stilizujete imidž izvođača, prilagođavatemuziku…Dali toznači daunapredimate jasnuslikuonoga što želite da vidite na sceni? – Da, obično imam vrlo jasan koncept onoga što želimda vidimna sceni, onoga što moram da vidim. Međutim, u nekim produkcijama je potrebno više vremena da se ti koncepti formiraju. Svaki proces je različit, moram reći. Ponekad mogu vrlo brzo da osmislim koreografiju i stvorimveliku količinumaterijala, a ponekad samsebi posvećivao vreme i prostor u procesu za rađanje koncepta. Kostimi, muzika i scenografija se dešavaju paralelno sa koreografijom. Neki koncepti koje samnedavno razvio tokomoveposlednječetiri sezone sa kompanijomevoluiraju umojoj glavi poslednjih 10 godina. To je proces koji traje, nikada ne prestaje. Kako vam se čini program 16. Beogradskog festivala igre?Čijubiste predstavu pogledali? – ProgramFestivala daje publici neverovatan pregled onoga što se događa u svetu u umetničkoj igri. Mislimda Aja Jung, umetnički direktor Festivala, uvekuspeva da dovede najinteresantnije kompanije u Beograd. Iskreno, biću prezadovoljanukoliko uspemda pogledam bilo koju predstavu! Sa svojom trupom pripremio sam poseban miks program za Beogradski festival igre – kontroverzan, ali i klasičan, tu su živa muzika i završetak večeri sa koreografijom koja uključuje celu kompaniju na sceni

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5