Maj

Music » Muzika | 41 Da li vam se na bini ikada priviđa Serđo Blažić? Koliko vam nedostaje? – Đoser, kako smo ga svi zvali, silno mi nedostaje kao prijatelj i kao muzičar, član benda, i kao veliki borac koji se 15 godina borio protiv opake bolesti, iako su mu lekari te 1971, kada je oboleo u 20. godini, davali samo godinu dana života. Tokom cele njegove karijere nije bilo nijedne turneje ili snimanja albuma da baš tada istovremeno nije posećivao Onkolški institut u Ljubljani radi hemoterapije ili zračenja. Bio je medicinski fenomen, zahvaljujući silnoj ljubavi prema rokenrolu i želji za životom. Nedostaje sigurno i Boško Obradović, tekstovi pesama koje ste zajedno napisali danas su aktuelniji nego ikad? – Pesnik Boško Obradović je idejni tvorac Atomskog skloništa, koji je nas rokere, koji smo godinama svirali po gradu, objedinio i uverio da možemo da komponujemo muziku na njegove društvenoangažovane tekstove, koji su, kako kažete, i danas aktualni. U pesmi Oni što dolaze za nama (1977), po kojoj se i zove poslednji živi album, proročanski je predvideo nastanak društvenih mreža: „Oni što dolaze za nama, imat će i u WC-u televiziju, sklapat će prijateljstva putem kućnog kompjutora…“ Boško je kriv i za ime benda. Podsetite nas na tu priču... – Nakon prvih proba telefonom me je nazvao Bole i kazao: „Vreme je da bendu damo ime“. I krenuo sa predlozima: Ista djetinjstva, ja kažem: zaboravi. Lift ekspres – ni u ludilu, treći je bio: Devet po merkaliju – moj odgovor je bio ne, četvrti predlog je bio: Atomsko sklonište – ja sam viknuo: „To!“. Onda mi je rekao: „Slušaj, saradniče, ime je u redu, ali onda ću morati plagirati samog sebe i moju pozorišu predstavu Atomsko sklonište izvedenu sredinom šezdesetih u Istarskom narodnom kazalištu u Puli“. Nakon toga postajemo multimedijalni rok bend koji sarađuje sa ostalim granama umetnosti, odnosno slikarima, pesnicima, majstorima umetničke fotografije, scenografima… Imaju li atomci naslednike na ovim prostora, vidite li nekog mlađeg Langera? – Na svim putovanjima i nastupima susreo sam izuzetno talentovane mlade rokere čiji bendovi nemaju adekvatne medijske šanse kao što je imala moja generacija u zlatno doba jugoslovenskog roka sedamdesetih i osamdesetih. Tada je rok bio vodeći žanr i palio je i žario koncertnim dvoranama i stadionima. Zato podržavam mlade bendove, jer bez njih će rok nestati sa ovih prostora. Kako živite kada nema koncerata? Da li ste spremni za turneju kada pandemija prođe ili pomišljate da je vreme za penziju? Idu li rokeri uopšte u penziju? – Ne razmišljam o penziji, spadam u one koji će svirati rok do poslednjeg daha. I NT E RV I EW: BRUNO L ANGE R , MUS I C I AN What retirement?! I'll perform rock until my last breath After 56 years of performing, I really miss travelling and hanging out with the audience at concerts. I'm fully ready for the opening of the post-pandemic music scene, because my intention is to play rock as long as I live Legendary Yugoslav rock band Atomsko Sklonište [Atomic Shelter] is this year celebrating45years of itswork, andBrunoLanger is commemorating 50 years of marriage. He considers himself a very successful and unconcealed bigamist, because neither his wife nor the band have had any complaints to date.Themany years of his marriage and the existence of the Atoms clearly demonstrate that this symbiosis is very successful ... And that it endures! A career lasting 45 years is certainly fascinating. How do you feel when looking back? “Looking back is certainly better than looking at the present.That’s not only because I was younger, so it could be classified under the category of nostalgia, but also because, even with all the problems of that time, those were more pleasant times than the present. I’m afraid that, ten years from now, today’s young people won’t have any reason to recall these times with nostalgia. As for the length of my career, my first performance was on 2nd May 1965 at the Youth Centre in a small town near Pula with the group Logaritmi [Logarithms]. Atomsko Sklonište had its first rehearsal on 26th February at the Valovine tourist camp in Pula.” The concert album “Those Who Come After Us” is current. How come you made a new album after 25 years? “The feeling is great, in line with the saying that youth and experience is the best combination for success. Specifically, in the current line-up of Atomsko Sklonište, alongside myself, Matija Dadić (the grandson of Saša Dadić, a member of the first line-up from 1976) plays guitar and his peer, Eric Vojak, is on drums. In this case, it’s a new albumwith old songs. Of course, considering that this is a concert release from 2019, these old songs were performed with new energy that rejuvenates them and keeps them current. The album is completely authentic, without any post-production additions, and conveys how it sounded during con-

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5