Septembar

92 | Nataša Mijalačković (48) - mining technician; Suzana Glišić (33) - mining technician; Jovana Bogićević (31) - geological engineer; Vesna Šćepanović (57) – geological engineer and head of the geological service; Nataša Bailović (48) - mining engineer and head of the wind service and dispatch centre; Anait Stamenković (51) - electronics engineer and Gordana Đorđević ( 50) - mining technician Nataša Mijalačković (48), rudarski tehničar, Suzana Glišić (33), rudarski tehničar, Jovana Bogićević (31), inženjer geologije, Vesna Šćepanović (57), inženjer geologije i rukovodilac geološke službe, Nataša Bailović (48), inženjer rudarstva i rukovodilac službe vetrenja i dispečerskog centra, Anait Stamenković (51), inženjer elektronike i Gordana Đorđević (50), rudarski tehničar Lepe i nasmejane, ove hrabre žene bez straha svakodnevno silaze u tri resavičke jame, u opštini Despotovac u istočnoj Srbiji, na obroncima planine Kučaj. Koncentrisane su, predane, tačne. Ne plaše se, kažu, ni jamskog mraka ni teškog rudarskog posla. – Ma kakav strah! Nemamo mi vremena za takve stvari. Rudarska jama nam dođe kao druga kuća – kažu uglas dok se spremaju da nam pokažu kako izgleda njihov radni dan. Različitih su godina. Najstarija ima 57, a najmlađoj je tek 24. Nekima je posao u rudniku porodična tradicija, pa i same otud zarađuju za život u rudniku. U jami ostaju oko četiri sata. Oko 13 sati predaju opremu koju su ujutru zadužile, onda sledi kupanje, pa odlazak u kancelariju, gde svaka nastavlja svoj posao sve do 15 časova, kad se završava njihov radni dan. Neke su u Resavicu stigle u potrazi za poslom i boljim životom. U rudniku rade kao jamski merači, tehničari, normirci, inženjeri… Tamo im, kažu, rade i muževi. Od rudarske plate školuju decu, pa u rudnik gledaju kao u zenicu oka svog i ništa im nije teško. Tekst/Words: Violeta Nedeljković Fotografije/Photography: Zoran Lončarević

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5