Septembar

40 | / KLASIK IZ GOSPODAR JOVANOVE Oni koje tokom šetnje Starim gradom iz opijenosti građanskim kućama 19. veka, sa njihovim ukrašenim fasadama i okruglim balkonima, trgne betonska kocka od 14 spratova kao izrasla iz robne kuće i supermarketa, neka potraže spomen-ploču sa imenom Meše Selimovića (1910–1982) i neka ne budu zbunjeni kontrastom. U stanu u Gospodar Jovanovoj 39 Meša je sa porodicom živeo od 1973. godine, otkad se preselio u Beograd. Njegova najznačajnija dela Derviš i smrt i Tvrđava ovde nisu napisana, ali su kroz staklena vrata višespratnice prolazili Dobrica Ćosić, Antonije Isaković, Živorad Stojković, Matija Bećković, Slobodan Selenić, Mića Popović, Vojislav Lubarda, Stevan Raičković i mnogi drugi stvaraoci sa kojim se bračni par Selimović u to vreme družio. CLASSIC FROM GOSPODAR JOVANOVA STREET Those who walk through the Old Town and feel the intoxication of 19th-century town houses, with their ornate facades and rounded balconies, will be jolted by a concrete cube of 14 oors that seems to have grown out of a department store and supermarket, and they can look for a memorial plaque carrying the name of Meša Selimović (1910-1982 ) and not be left confused by the contrast. It was in an apartment at 39 Gospodar Jovanova Street that Meša lived with his family as of 1973, when he moved to Belgrade. His most signi cant works – ‘Death and The Dervish’ and ‘The Fortress’ – were not written here, but passing through the glass doors of this high-rise were the likes of Dobrica Ćosić, Antonije Isaković, Živorad Stojković, Matija Bećković, Slobodan Selenić, Mića Popović, Vojislav Lubarda, Stevan Raičković and many others creators who socialised with the Selimovićs during that time. Selimović Meša Maksimović &Ćopić D san B an KOMŠIJE KNJIŽEVNICI U stanu Desanke Maksimović (1898–1993) u Ulici kralja Milana 23 danas žive neki članovi njene brojne porodice, a ime čuvene pesnikinje, čitko izgravirano ćiriličnim slovima, šetači-knjigoljupci i dalje će naći na tamnim drvenim vratima. Iza njih se, verovatno, i dalje kriju zidovi puni slika, police sa knjigama, a možda i ljupka nežna dobrota koju su joj pripisivali svi koji su je ikada sreli. Lako je zamisliti pesnikinju kako sa petog sprata ove zgrade mermernih hodnika posmatra užurbanu ulicu i ljude opterećene utiscima sa poslednje predstave JDP-a ili kesama iz butika Knez Mihailove. U istoj zgradi, u stanu tačno ispod Desankinog, živelo je drugo veliko ime domaće književnosti – Branko Ćopić (1915–1984). Iza identičnih smeđih vrata napisao je svoje poslednje knjige pesama i proze, među kojima je i predivna Bašta sljezove boje. Po smrti Ćopićeve supruge stan je postao Brankova zadužbina. LITERARY NEIGHBOURS The apartment of Desanka Maksimović (1898-1993) at 23 Kralja Milana [King Milan] Street is still home to some members of her large family, and the name of this famous poet, clearly engraved in Cyrillic letters, will still be found by walkers and lovers of literature on the dark wooden door. Hidden behind those doors are probably still walls full of paintings, shelves of books, and perhaps the lovely gentle goodness attributed to Desanka by anyone who ever met her. It is easy to imagine this poet observing the bustling street from the fth oor of this building with its marble corridors, seeing people burdened with impressions from the latest show at the Yugoslav Drama Theatre or carrier bags from the boutiques of Knez Mihailova Street. In the same building, in the apartment precisely below Desanka’s, lived another great name of domestic literature – Branko Ćopić (19151984). Behind identical brown doors, he wrote his last books of poems and prose, including the beautiful ‘The Marshmallow Coloured Garden’. Following the death of Ćopić’s wife, the apartment became Branko’s endowment.

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5