Oktobar

104 | / : vili kao mladog glumca jednom bardu glume, rekao je – ko je to? Nikad čuo! Hteo je da me vrati na zemlju. Ta rola mi nije dala krila, nego mi je zatvorila sva vrata za nove uloge na neko vreme. I u teatrima, odjednom, nisu mi predlagali nove uloge posle uspeha Tihog. MIRKO, PAZI METAK Snimanje 26 epizoda te serije trajalo je oko tri i po godine u produkciji Radio-televizije Beograd. I značilo je izuzetno kvalitetan rad, vrhunsku scensku tehniku, pirotehniku, uslove snimanja, odličnu muziku. Radio je uigran tim profesionalaca. Ta priča nosila je pobedu mladosti i dobra protiv zla. Nije bila ideološki obojena. Replika iz serije: „Mirko, pazi metak“, primila se kao sprdnja u narodu. Ali činjenica jeda su Otpisani bili kao domaći kauboji i Indijanci, gdenajpozitivniji likovi pobeđuju. GAGA I JA Nasdvojicasmobili kao jednaduša,nikadnijepostojaorivalitet.Bilismo potpuno različiti ljudi koji se iskreno vole i uvažavaju. PredkrajGaginogživota,posle30godinaodsnimanjaserije, saznaosamkolikome jekaopočetnikahvalio, svađao se zbogmenekad me neko napada, braneći me da sam talentovan i da ću biti veliki glumac a ne glumački lepotan. Znam njegove ljudskevrline, nikadnebihdao reč da se kaže protiv njega. Dragan nije imao peh da mu uloga Prleta u Otpisanima oteža dolazak do novih angažmana, naprotiv, otimali susezanjega. Igrali smo zajedno i u komadu Posetilac u Ateljeu 212, u kojem je on glumiopsihoanalitičaraFrojdakojidolazi kod boga, kojeg sam ja tumačio. Šalio sam se da su Gagi dodelili tu rolu lepolikog Frojda jer samsamo ja bog. GLUMIĆU DOK NEKO TO ŽELI Kad sam bio dečak od deset godina, pao sam s drveta i pukla mi je slezina. Bojali su se moji najmiliji da neću preživeti. Lekar je utešio moju majku da ima slučajeva da neki ljudi preživebezslezine ivišeod30godina. Tako samverovao da će oko 40 godina biti limit mog života i rada. A dosad mi se posrećilo gotovo dvostruko. Dok god nekome treba, glumiću. Zbog devetomesečnog snimanja role u jednoj TV seriji odbio samnepovratnookodeset teatarskihuloga. Žalim zbog toga. Možda jednom neću biti u prilici da biram. Oduvek sam zagovarao ideju da glumac treba da odabereštaglumi.Glumci suuvekna vetrometini glumačkog tržišta. Sudbina je šta se odigra od rola i ko postane glumac. Niko nikome nije kriv šta je kome pripalo da glumi. Ili nije. BRAK KAO PRIVILEGIJA MilicaMihajlović, moja supruga i glumica, i ja razgovaramo kao kolege o poslu. Nekad i ne pričamo o svimdetaljima. Vrlo smo strogi i tačni jedno prema drugomu poslu. Idemonapremijere jednodrugom.Milica me „izvuče iz kanala“ kad sumnjamu svoj rad. Manje je štedim svojomkritikom nego ona mene. Privilegija je imati takav odnos. Sina Relju (16) ne zanima gluma. Verujemda je tonjegova sreća. Okrenut je rokenrolu. Ponekad se konsultujem s njimu vezi s nekomulogom. Imadobarukus.Nepovlađujemi. I sin Vukota, i ćerka Iskra, i Relja su uvek imali opterećenje da dolaze na moje premijere. Relja jeugodinama kad za kompjuteromprovodimnogovremena. Ne znam da li bi išao u teatar da munije deo života. Nisamstrog otac. Pitanjenakojenemamodgovor je šta sam od svoje dece ja naučio. Za svoju decu nisam imao i nemam dovoljno vremena. Unučica je nešto divno u mom životu. He performed six decades ago on the stage of theYugoslavDrama TheatreinBelgrade.Heexperiences the theatre stage as his dearest haven, while his characters in TV series and lmsrepresentequallytop-notchacting. HehasplayedMikaAlas,Tihi, RomenTurnel, Mile Mačak, the Terminator, Vuk Branković, Taki Papahagi...Without acting, hewouldn’t have anything. THEATRE AS A HAVEN The theatre has been the site of the greatest acting freedom since time immemorial. The theatre is a haven for every actor. There he can tweak the instruments of the soul and feel good to be where he belongs. In that house he’s neither too warm nor too cold. Theatre brings together people of di erent beliefs, nations. I criedwhen a major re broke out in 1997 at the YugoslavDramaTheatre(JDP),whereI’vebeenengagedsince1969.Aspirit lives inthat theatre that is rich,digni ed.Butalsoarolemodel to everyyoungactor.BranaĐorđević,professor ofdiction, andPredragBajčetić,whoseclass I studied acting in at the Faculty of Dramatic Arts, contributed to me feeling the powGaga i ja smo bili kao jedna duša, nikad nije postojao rivalitet Gaga and I were like a single soul, no rivalry ever existed

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5