My Niš » Moj Niš | 81 Da li ćemo uskoro čitati neki triler i ganjati serijskog ubicu? Čini mi se da ste negde pomenuli roman u Nesbeovom stilu? –Da, to je rukopis radnog naslova Treće licemraka. Volim taj žanr, ali se nisam još u pravom smislu okušao u njemu. Pokušaji domaćih pisaca da napišu krimić uglavom su se završavali na tome da se „posrbe“ određeni uzori, bilo da je to noar ili skandinavski krimić u maniru Jua Nesbea. Stvar je u tome da je ovo podneblje dovoljno speci čno da može da ima svoj autentični kriminalistički žanr, tako da bi meni najlakše bilo da vam kažem da će moj roman možda biti srpska verzija prve sezone HBO serije Pravi detektiv, ali prosto nije tako. U pitanju je priča smeštena u vazda živopisne devedesete, priča o banalnosti zla, a moto koji sam uzeo je jedna misao Tome Akvinskog koja glasi: „Kad stigneš do srži zla, nećeš ništa naći.“ Dukat za lađara se još čita, ali se mnogo toga već kuva u vašoj niškoj kuhinji? – Uskoro na servisu BookMate izlazi moj prvi roman u nastavcima, koji se zove Kula. U pitanju je priča slična Kingovom Isijavanju i sada vrlo popularnim serijama Haunting of Hill House i Haunting of Bly Manor. Inspirisana je delimično istinitim događajima, naime, na periferiji Niša postoji blok zgrada podignut na groblju vojnika iz Prvog svetskog rata. Decenijama meštani tog naselja pričaju jezive priče o tome kako se pojavljuju duhovi vojnika koji su sahranjeni ispod temelja. Planiram za njih i jedan kraći serijal o Musta Golubiću, a onda ću, ako sve bude kako treba, pisati kratak roman, SF parodiju na SFRJ i kult druga Tita. Druga ideja se odnosi na priču o Hajnrihu Kanu, jednog od junaka Konstantinovog raskršća i njegovu afričku misiju, ta novela to jest kratak roman ima naslov Polja Ne lima. Moj matični izdavač Laguna objaviće do kraja godinemoju novu zbirku priča Neonski bluz, sledi posebno, ćirilično izdanje Dukata za Lađara, a onda – roman o Branku Miljkoviću. MY NI Š DE JAN STOJ I L JKOV IĆ, WR I TER We’re not Serbs, we’reNiš folk! According to one urban legend, King Milan was personally answered back by Kalča. This is an example of that Niš stubbornness and insistence that we are different. The wise King Milan understood that and adapted himself to it, which few rulers do, and in the meantime he fell in love with Niš and actually went hunting with that same Kalča. The king even wanted to buy the dog Čapa from him, but Kalča didn’t want to sell his trusty sidekick HEUSESFACTSASASTARTINGPOINT,AND uses an historical period as a background setting on which he places a story. He doesn’t stick to the facts like a drunk toa fence, because afictionwriter goes to the sidehe’s led toby the characters and the story. Andhistorical facts can endupas collateral damage in that process. Butwhat’s always present in Dejan Stojiljković’s works is a hero who doesn’t lose his splendour – the city of Niš: his hometown, the place where he lives and creates, and which he doesn’t want to leave because, as he says, everything is just right there. at’s why I start this interview about Niš by asking him how he resisted the “lights of the metropolis” and whether he ever considered that it would be better for him to live in Belgrade, or any other world capital… “Of course, I’ve pondered numerous times whether 5
RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5