Novembar

78 | Moj Niš » My Niš RitamSrbije Rhythmof Serbia MOJ N I Š DE JAN STOJ I L J KOV I Ć, P I SAC Mi nismo Srbi, mi smo Nišlije! Urbana legenda kaže da je tako Kalča odbrusio lično kralju Milanu. To je taj niški inat i insistiranje na tome da smo drugačiji. Mudri kralj Milan je razumeo i prilagodio se, što retko koji vladar čini, a u međuvremenu je i mnogo zavoleo Niš i sa tim istim Kalčom išao u lov. Čak je hteo da od njega otkupi psa Čapu, ali Kalča nije hteo da ga proda ČINJENICE KORISTI KAO POLAZIŠ NUTAČKU, A ISTORIJSKI PERIOD kao dekor ispred kojeg postavlja priču. Ne drži se činjenica kao pijan plota, jer pisac kcije ide na onu stranu na koju ga vode likovi i priča. Istorijske činjenice u tom procesu znaju da budu kolateralna šteta, ali ono što je uvek prisutno u delima Dejana Stojiljkovića jeste junak čiji sjaj ne bledi – Niš. Njegov rodni grad, mesto u kojem živi i stvara, a koje ne želi da napusti jer mu je, kako kaže, tu sve potaman. Zato ga na početku ovog razgovora o Nišu pitam kako je odoleo „svetlostima velegrada“ i da li je ikada pomislio da bi bilo bolje živeti u Beogradu ili u bilo kojoj drugoj svetskoj prestonci. – Naravno, više puta sam se u poslednjih desetak godina dvoumio da li da se preselimu Beograd, mnogi moji prijatelj iz Niša su otišli. Onda sam vremenom shvatio da mi je u Nišu sve uglavnom potaman i da je u to, u stvari, grad pomojoj meri, nije previše velik, a nije ni mali, ima istoriju, urbanu kulturu, lep je za život. Beograd mi je previše brz i nervozan, često znam da kažem da dan u Beogradu traje kao tri u Nišu, prosto iscuri... Mada, ima Beograd mnoge stvari koje volim u njemu i koje osećam kao svoje. Ipak, kada bih se selio, otišao bih u Mančester, Dablin ili Njujork. Kada govore o vama, obično kažu – niški pisac, što inače u tom geografskom smislu nije nešto što se ističe. Izgleda da je to u vašem slučaju važno? – Važno je pre svega zbog dve stvari: mentaliteta i jezika. Mentalitet je nešto sa čim se

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5