Novembar

| 63 Obećao je da će se javiti u dogovoreno vreme, ali to nije uradio. Razumela sam da je Slobodan Kovačveoma zauzet posleosvajanja zlata naEvropskomprvenstvu sa reprezentacijomSrbije, pa samga strpljivo čekala. Kada se konačno javio, ispričaomi je odmah da su ga čekali i neki mnogo važniji ljudi odmene zbog nekih mnogo važnijih stvari. –Poznat sampo tomeštokasnim. Kada sume zvali da budemselektor, najpre sam razmišljao, a onda presekao. Rekli su mi da dođem na sastanak sa Zoranom Gajićem, predsednikomOdbojkaškog saveza, u petak u 18 časova na dogovorenommestu. Ja, naravno, kasnim, svi se već pitaju gde sam, ulazim, vidim da su odahnuli, a ja kažem: – Izvinite što kasnim, ali ako sam ja vas mogao da čekam četiri godine, mogli ste i vi mene nekoliko minuta! E, tako je i sa ovim intervjuom – skoro se zagrcnuo od smeha poslovično mirni Kovač. DasečekanjenapozivOdbojkaškogsaveza isplatilo, videli smokrajem septembra, kada su odbojkaši stigli do titule prvaka Starog kontinenta. – Iskreno, bilo je naporno, ali napornije od svega što nam se desilo na tom putu do zlata jesu svi ovi intervjui i medijska pažnja, koju naročitone volim. Zato, evo, sa suprugom idem na more. To je onaj odmor koji sam joj ostao dužan kada sam prihvatio poziv da budemselektor – kaže dobro raspoloženi Kovač. Ta već sada kultna izjava njegove supruge da je „ostala bez odmora“ jer je njena jača polovina dobila posao obišla je ceo region. – Ha-ha-ha, to je istina, ali evo, odmarali smo se na Srebrnom jezeru, gde imampansione, a i na kraju je otišla namore. Inače, ona je bivša odbojkašica, pa razume kakve sve obaveze imam. Sada kada je sve prošlo, jedino što sam želeo je da odem na jezero i da pecam. To sam i uradio, ali onda sam sa Tanjom otišao na more, da ne bude da sam je izneverio – kaže on. Nakon što je pomenuo Srebrno jezero, ispričao je zanimljivu priču o tome kako je uopšte sagradio apartmane na izletištu u istočnoj Srbiji. – Rođeni sam Gradištanac i kada smo osvojili medalju naOlimpijskim igrama u Atlanti 1996, od opštine sam dobio plac. Ali nisam ja jedini koji je odmatične opštine dobiopoklon. KviskoVujović jeodBudve dobio sliku, braća Grbić brvnare na Tisi, Vlada Batez juga, Željko Tanasković rakiju. Njemu su iz opštine obećali daće25godinanakonosvajanja odličja dobijati rakiju. A kad sam već od svoje male i siromašne opštine dobio tu parcelu, odlučio sam da napravimapartmane. Završio samih 2000. i od tada svaki slobodan trenutak koristimda odemna jezero. To je moj mali raj – tvrdi Slobodan. Kovač je već pomenuo da je oženjenbivšomodbojkašicom, ali injihov sinDavidse takođebavi timsportom. – Ako ste me videli kako ratujem sa igračima, onda zamislite da sam sa sinom 100 puta gori. Nemate pojma koliko sebe unesem da mu objasnimnešto, a sa druge strane naiđem na stav „e, baš neću“. Ali sada je u tim godinama. Vrlo je talentovan i nije njemu lako da bude David Kovač. Kada nisam na terenu i kada nemam obaveze u klubu, vreme provodim trenirajući sa sinom. Ili smo na terenu ili gledamo odbojku na TV-u, pa mu objašnjavam neke stvari. Iskren da budem, vrlo dosadan život živimo. I supruga Tanja i ja smo usmereni ka sinu i sve vreme proveravamo kako je trenirao, da li je dobro jeo... Evo, smeje se Tanja, pored mene je, ali mi smo zaista sportska porodica koja je usmerena na odbojku – iskren je selektor. Kovač je poručio da mu je sada mnogo teže nego kada je bio igrač. – Biti igrač je lako, uvek imate prijatelje koji su tu za vas i kada vam ne ide. Koliko god da ste loši, uvek će se naći neko ko će vam reći: „Bravo, majstore! Ne možeš samo ti da igraš, moraju svi da se uključe“. Ali kada ste trener, toga nema. Morate da pazite na svaki njihov korak, na to kako su jeli, da li ih nešto muči, da li su previše euforični ili im se nešto loše dešava. Mnogo je zahtevnije biti trener. Ali na kraju, iako je ekipa imala samo 21 danda se pod vođstvomKovača spremi za Evropsko prvenstvo, sve je dobro ispalo. –Hvalaboguda jebilo tako. Iskreno, oni sumene lepoprihvatili, janjih takođe. Respektuju me, baš kao i ja celu ekipu. Imali smo emotivan prvi susret, ali na kraju se sve isplatilo. Sada je fokus na tome da se plasiramo naOlimpijske igre. Neka nam je bog u pomoći, jer će biti đavolski teško da u tome da uspemo – zaključio je Kovač. If you’ve seenmewarringwith theplayers, thenyoucan imagine that I’m100 timesworse withmy son. Youhaveno ideahowmuch I delve intomyself inorder toexplain something tohim, and in response I’mmet by “well, I justwon’t Ako ste me videli kako ratujem sa igračima, onda zamislite da sam sa sinom 100 puta gori. Nemate pojma koliko sebe unesem da mu objasnim nešto, a on mi kaže „e, baš neću“ Srpski odbojkaši slave na terasi Skupštine grada Serbian volleyball players celebrate on the balcony of the City Hall

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5