Mart

Dance » Igra | 25 Na ovogodišnjem 18. izdanju Beogradskog festivala igre gledaćemo Transverzalnu orijentaciju, novu predstavu Dimitrisa Papajoanua, 14. i 15. aprila u Srpskom narodnompozorištu During this year’s 18th edition of the Belgrade Dance Festival we’ll watch Transverse Orientation, the new show by Dimitris Papaioannou, on 14th and 15th April at the Serbian National Theatre RođenuAtini 1964, Dimitris Papajoanu bio je student kultnog grčkog slikara Janisa Caruhisa, a zatim je završio studije na Atinskoj školi lepih umetnosti. Rano je stekao priznanje kao slikar, pre nego što se njegov fokus prebacio na scenske umetnosti, u kojima se ostvario kao reditelj, koreograf, izvođač i dizajner scenografije, kostima, šminke i osvetljenja… Uspesi njegovih originalnih scenskih produkcija, hibrida fizičkog pozorišta, eksperimentalnog plesa i performansa, stekli su svetsku slavu, a Papajoanu je ostavio neizbrisiv pečat na umetničkoj sceni Grčke i sveta. Već je gostovao na Beogradskom festivalu igre, a sada nam se, na radost svih ljubitelja savremene igre, vraća predstavom Transverzalnaorijentacija. Od čega zavisi vaš dolazak na Beogradski festival igre, kao i premijera u Parizu, koja treba da se dogodi pre nastupa u Novom Sadu? – Sve zavisi od virusa i epidemiološkihmera!Ovo su čudna vremena za sve.Mi smo spremni, iako smatram da predstava nije spremna sve dok se ne podeli sa publikom. Situacija u martu, kao i različiti protokoli koji će je pratiti u Atini i Parizu, trebalo bi da nam omoguće da izvedemo premijeru. A onda u NovomSadu komad treba da započne svoj međunarodni život. Nadam se da ćemo uspeti. Nisam veliki optimista, ali sam pripremljen za najbolji scenario. Dolazite iz zemlje u kojoj se golo telo podrazumeva, ali samo u antici. Nije nam neprijatno da gledamo skulpture, ali jeste da vidimo nago telo u pozorištu. Kako vidite tu razliku? – Razumem, ali ne razmišljam uopšteo tome.Nemamnikakve inhibicijeuvezi sa ljudskimtelom, niti osećamsramotu zbog toga. Kao posmatrač, i naravno kao stvaralac, razumem da nagost kod ljudi može da izazove reakciju, ali kako godine prolaze i stižu nove generacije, najjednostavniji odgovor bi bio da smo rođeni na taj način i da ne postoji razlog zašto pozorište ne treba da uključuje i sliku potpuno nagog tela. Na koji vas način telo inspiriše, zašto ga ogoljujete pred svetom, šta time poručujete? – Ljudskome telo inspiriše na mnoge načine. Smatram da je to fascinantnamašina i da jenačinna koji može da se transformiše potpuno fascinantna priča. Volimfragilnost ljudskog tela, kao i činjenicu da imamsreće da ga je vizuelna umetnost tokom vekova predstavila na različite načine, stvorivši vizuelni jezik koji svi delimo kroz istoriju umetnosti. Taj jezik mi pruža mogućnost da komuniciram sa ljudima bez reči. Kroz istoriju umetnosti, prezentacija ljudskog tela, koja je toliko značajna za sve nas, predstavlja naš zajednički jezik. Osavremenili ste igru, prikazujete je kao predstavu kojoj je svaki pokret slika, što ima veze sa činjenicom da ste zapravo akademski slikar… – Nisam siguran da sam osavremenio igru. Možda samdoprineo ili ponudio još jednu perspektivu, način na koji se priča može ispričati kroz pokret. Činjenice da slikamotkad sambiodete i činjenica da sam stekao obrazovanje tradicionalnog slikara definisale su način na koji posmatram stvari. Veoma je teško objasniti ljudima koji sene bave slikarstvomšta znači posmatrati život očima slikara. Jednom ste rekli da izbegavate iznošenje stavova u svojim predstavama... U tom smislu, šta vam je važno da vidimo na sceni, sa kakvim pitanjima da napustimo teatar? – Mislim da se i to menja sa mojimgodinama. Uposlednje vreme sve više pokušavamda se dotaknemvelikih pitanja ljudske egzistencije. Šta je poenta svega, kako se nosimo sa gubitkom lepote, sa činjenicom da gravitacija sve uzme, sa idejom smrti, kako se suočavamo sa trenutnom žudnjom Tekst/Words: Jelena Pantović Fotografije/ Photography: Julian Mommert

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5