Mart

64 | / Majami je u to vreme bio sasvim drugačije mesto. Ni nalik onome što danasmisliteo tomgradu – raskalašne lepotice ubikinijima, žurke na plaži, kocka i poroci. Bio je to pravi jug pre 50 godina, zakopčan u hrišćanske stege, a DžimMorison je odavno rekao zbogom malograđanštini svoje rodne Floride. A ipak, taj pospani grad na plaži zapamtiće jedan od najgorih koncerata Dorsa, a zapamtiće ga i Džim, za koga posle toga više ništa nije bilo isto. Tog 1. marta 1969. sve je ukazivalo da će se dogoditi katastrofa. Preuređeni hangar za avione sa oko 7.000 sedišta alavo je pretvoren u salu koja prima gotovo dvaput više. Izbačena su sedišta i puštena je gomila. Gomilakoja je stajala svudnaokolouvreloj noći, visila sa greda, uglavnomu nekoj vrsti opijenosti. Nedovoljnoobezbeđenje, preterana gužva i opresivna vlažnost. Svi sastojci za propast. Kada je konačno stigao, bilo je očigledno da je previše pijan čak i zanjegovepojmove, aliDžimnijebio čovek sa kojim se može raspravljati. Naročito uz 13.000 besnih fanova koji su se pretvorili u klupko znoja i raspomamljenosti uhangarubez klime, čekajući daMorisonkonačno izađe na scenu. Dok suDorsi ponavljali uvod za Break on Through, stajao je pored bine i konačno skočio na pozornicu, zgrabiomikrofon i počeo da mumla. Otpevao je nekoliko stihova, smorio se i počeo: „Ne govorimo revoluciji. I ne govorim o demonstracijama. Govorim o tome da se dobro provedemo. Dođi uLAda legnemona pesak i brčkamo noge u okeanu. Jesi li spreman? Jesi li spreman?“ A onda je počeo da vređa posetioce nazivajući ih idiotima i robovima. Iznerviran i frustriran glupošću, pritiscima i nerazumevanjem malograđanskesredine, svojunagomilanu gorčinu istresao jenabini u svompovratku u rodni kraj, za koji očigledno nije bio spreman. Morison je i inače već neko vreme pokušavao da nađe izlaz, ne toliko izbendakoliko izhisterije koja se okonjega stvorila. Smučili su mu se i slava, i status seks-simbola, od kojeg se nisu videle njegove pesme, a on je pre svega bio pesnik. Pronicljivi hroničar bi najverovatnije mogaodaprati sve značajne trenutke Morisonovogkratkog, briljantnog života prema konačnom uništenju, ali Majami je bio onaj trenutak kada je pritisak potisnuobilo kakvunaduda bi mogao da se uzdrži. Njegov prezir prema slici seks-simbola pojačavao se sa njegovom zrelošću. Nadao se da će publika pratiti taj razvoj i fokusirati se na njegove voljene reči, na ono o čemu je govorio. Nije imao pojma da njegovi koncepti postoje tek kao predviđanje onoga što dolazi i da će proći decenije pre nego što ljudi prihvate njegovu percepciju života. Doživljavao je samo frustraciju i razočaranja zbog ravnodušnosti. I zato je Džim te vrele noći dao svojoj publici ono što je od njega tražila... Neko je skočio na binu i polio ga i kralj guštera je skinuo košulju. „Ne govorim o revoluciji, ne govorimooružju i nemirima, govorimo ljubavi. Volimo jedni druge. Voli svog brata, zagrli ga. Čoveče, voleo bih da vidimmalogolotinje.Nisi došaozbog muzike?Ti si došaoponeštoviše, zar ne? Nisi došao na rokenrol, došao si poneštodrugo, zar ne?Došaosi zbog nečeg drugog – šta je to?“ Publika se brzo oporavila od početnog šoka i uzvikivala je sve vrste opcija. Nisu bili sigurni šta žele, ali Morison je znao. „Vidite? Videli ste?“ Publika je nastavila da „gleda“ upravoonošto jehteladavidi, astvarnost nikada nije definisana, jer je Rej Manzarek, primera radi, do kraja tvrdio daMorison ipak nije pokazao ništa što nije trebalo. „Vruće je, to je vlažna močvara, groznomesto, hangar ukojemje spakovano gotovo 14.000 znojavih ljudi. Džim je prethodno video The Living Theatre (pozorišnu grupu koja je eksperimentisala suočavajući se sa publikom) i on će te noći demonstrirati svoju verziju tog teatra. On će pokazati ovim ljudima na Floridi šta je psihodelični šamanizam zapadne obale i dokazati da je konfrontacija u redu“, rekao je o toj noći Manzarek, koji je do svoje smrti 2013. godine tvrdio da je publika doživela „religioznu halucinaciju“. FloridaGovernor CharlieCrist posthumouslypardonedMorrison in2010... slightlyover 40years too late Guverner Floride Čarli Krist posthumno je pomilovaoMorisona 2010. godine. Malo više od 40 godina prekasno

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5