48 | / INTERVJU: TANJA BOŠKOVIĆ, GLUMICA INTERVIEW:TANJABOŠKOVIĆ, ACTRESS I PLAN TO LIVE FOR AT LEAST 200 YEARS Decenijama važi za jednu od najlepših glumica sa ovih prostora, zanosnu fam fatal, ali ona odlučno odbija titulu lepotice. U godinama je kada, kako kaže, svašta može, a ništa ne mora. I radi samo ono što želi. Jedinstvena i neponovljiva – Tanja Bošković She has for decades been known as one of the region's most beautiful actresses, a captivating femme fatale, but she determinedly rejects the title of a beauty. She is at the age during which, as it is said, everything is possible and nothing's a necessity. And she does only what she wants. Unique and inimitable – she is Tanja Bošković PLANIRAM DAŽIVIMBAR GODINA Tanja Bošković je pre 45 godina kao profesionalac stala na pozornicu. U jugoslovenskoj filmskoj kinematografiji, na domaćoj pozorišnoj sceni i u TV formatima ima zapažene role, a u svojoj najvažnijoj ulozi je majka. Na najdražemprofesionalnomterenu je na teatarskimdaskama, a duša joj je kod kuće samo u Srbiji. Sedam godina je u penziji i radi punom parom. Život ne meri vremenom, nego radostima u svakom danu. I tako planira do svoje 200. godine. Bar. U2019. godininavršavase45godinavašegglumačkog staža. Kako je sve počelo? –Na Bogojavljenje pre 45 godina diplomirala sam igrajući premijerno prvu pozorišnu ulogu Lize u Narodnom pozorištu u Beogradu. Po motivima romana Branislava Nušića Sumnjivo lice napravljena je predstava koja se dešavala na Divljem zapadu. Glumila sam sa Goricom Popović i Banetom Jeremićem, a reditelj je bio Oliver Viktorović. Lana, moja ćerka, istu tu rolu je za diplomski rad premijerno imala na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta oko 40 godina posle mene, a to sam joj otkrila tek posle premijere. Kao dete ste znali da za vas nema druge profesije jer ste se i tada igrali pozorišta? – Imnogo pre prve pozorišne uloge, od detinjstva, osećala sam da ću postati glumica. Igrala sam se pozorišta i nisu mi trebale druge igračke. Nikad nije bilo druge profesije za mene. Pogotovo kad sam iz prve upisala studije glume na Fakultetu dramskih umetnosti i znala da ću biti profesionalac. U to vreme bilo je učtivo školovati se za budući poziv. Udecembru2011. otišli steupenziju, au januaru2012. zaigraliGretuGarboukomadu„Tajna Grete Garbo“ na sceni „Madlenijanuma“. Šta se promenilo u penzionerskim danima? – Samo sam formalno u penziji. Ponekad glumim više od 20 dana mesečno, uključujući i putovanja. U poslednje tri godine nisam imala nijedan slobodan dan. Nema veće livade u Srbiji na kojoj nisam igrala. To jemoja borba protiv globalizacije i borba za bogat, divan srpski jezik, koji umem lepo da govorim, a govorim istinu na sceni. U penziji se posvećujem i drugimsvojimdarovima – prijateljima, ručnimradovima, literaturi. Divno je što sam u godinama kad još svašta mogu, a ništa ne moram. I radim samo šta želim. Ništa mi ne nedostaje, pa ni role na filmu i televiziji. Tekst / Words: Ana Vodinelić Fotografije / Photography: Dalibor Danilović
RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5