Maj

| 37 DALIJEZLONESTALO SAOVEPLANETE? LIFELINE, ORHAS EVILDISAPPEAREDFROMTHIS PLANET? Moj Miloš nije voleo da priča o vremenu koje je proveo u logoru u Austriji. Na otvaranju izložbe slika Mauthauzen 106621 prvi put samse suočio s njegovomsudbinom. Tada sampoželeoda snimim prvi film, životnu priču svoga oca.... Ovako reditelj Darko Bajić počinje dirljivu priču o ocu Milošu, prvom jugoslovenskom apstraktnom slikaru, koji je preživeo strahote logora Mauthauzen, a čiji je život pretočio u dokumentarac Linija života, film koji otvara ovogodišnje izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldoks. Kako je za tvog oca izgledalo dasevratinatostrašnomesto? – Nisam imao vremena da mislim o ocu. Bio sam mlad i tek sam otkrivao svet filma. Uvlačio sam se u peć za kremiranje, ulazio u gasne komore, snimao slušajući očeve priče i pokušao da rekonstruišem sve što se tu desilo. Susret sa zločinom ostavio je u meni traumu sa kojom živim i danas. Proganjalesuteslikeiz logora? – To je bio susret sa sudbinom moga oca. Susret sa smrću. Takve stvari nas duboko pomere. Verujem da je sve što sam tada doživeo gledajući kroz objektiv odredilo moju sudbinu filmskog reditelja. Tadasiprviputzapravosaznao i da je tvoj deda bio zarobljen i mučen na tom istommestu? – Mog dedu, Miloševog oca Trifuna, mobilisala je u vreme Prvog svetskog rata austrougarska vojska i poslala ga na ruski front. Deda nije hteo da ubija ruske borce, pa mu je jedan austrijski major pucao u leđa. Ranjen, zajedno sa zarobljenim Rusima, transportovan je umali grad u Austriji po imenu Mauthauzen. Tako su i moj deda i moj otac, kao i veliki broj Srba, doživeli istu sudbinu. Šta je bilo sa dedom, preživeo je logor? – Da, ali je veoma brzo posle rata umro od posledica ranjavanja. Otac se preselio kod strica Spasoja u Beograd i upisao slikarstvo kod profesorke Bete Vukanović. Negde krajem 1943. Miloš se pridružio valjevskompartizanskomodredu. Zarobili su ga Nemci, ali je uspeo da pobegne. Krio se u bolnici, gde se lečio od tuberkuloze. Kada je raspisan konkurs na Likovnoj akademiji, nije odoleo i prijavio se. Primljen je, ali su ga tako pronašli i uhapsili. Poslat je na Banjicu, pa u Mauthauzen. Da li ti je ikada rekao kako se čovek nosi sa takvom tragedijom, kakopreživi i vrati senormalnom životu posle svega? – U koncentracionim logorima mlela je mašinerija koja je zatvorenike koristila za potrebe ratne industrije. Radili su od jutra domraka, do poslednjeg atoma snage. Kada više nisu mogli da rade, bili su ubijani. Izgubljeno je oko 11 miliona snova i života koji se nisu ostvrarili. Nakon oslobođenja logoraotac i njegovi prijatelji vratili su se u Beograd i niko ih nije sačekao. A onda je nekoliko dana kasnije Ozna zakucala na vrata i odvela ga u policiju. Tamo su ga pitali – kako si preživeo? Kao sedamnaestogodišnjak sam sa super osmicom kročio na to užasno mesto. Moj otac i ja otišli smo u koncentracioni logor Mauthauzen. Ni on, ni ja to putovanje nikada nismo zaboravili. Mnogo godina kasnije moja ćerka Darja, danas filmski producent, predložila je da snimimo dokumentarac o njenomdedi Milošu Bajiću. Otišli smo uMauthauzen i posle nekoliko decenija nastavili da snimamo film. Tako je nastala „Linija života“ As a seventeen-year-old, armed with a Super 8 camera, I stepped into that terrible place. My father and I went to the Mauthausen Concentration Camp, and neither he nor I would ever forget that trip. Many years later, my daughter Darja – now a lm producer – suggested that we make a documentary about her grandfather, Miloš Bajić. We went to Mauthausen and, after a break of a few decades, continued shooting a lm. That’s how Lifeline emerged. Tekst/Words: Jelena Pantović Fotografije/Photography: Vesna Lalić, privatna arhiva LINIJA ŽIVOTA

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5