Jun

102 | : / : U dečačkojmašti bio jemoreplovac. Utinejdžerskimdanima učio je za automehaničara imonteradizalica. Iz prve jepoložioprijemni zastudijeglume. Glumac je bez malih uloga, ali i producent posvećen velikim projektima. MilutinMima Karadžić (64) zauvek je zaljubljen u glumu, more, žene, stihove, vino, putovanja... Nedavno ste se na velika vrata vratili na pozorišne daske u komadu„Feliks“Zvezdarateatra... – Reditelj Darko Bajić mi je predložio da pročitam roman Feliks pisca Vladimira Kecmanovića i ubrzo sam prihvatio glavnu rolu na bini na kojoj sam poslednji put glumio pre 15 godina. Feliks lepo laže, a većina to radi bez stila. Za života sam se nagledao sličnih prevaranata. Zato mi je proces njegovog rađanja na sceni bio zanimljiv. Sjajno samse osećao opet na teatarskimdaskama. Gostovaću rado i u ovom i u drugim teatrima kad mi se dopadne uloga, pozorištu ne bih nikad trajno zatvorio vrata jer su takve uloge žive i potrebne su za dušu. Ubiografiji dosad imateoko90 pozorišnih, oko 70filmskih i višeod40TVuloga.Dali stesrazlogomnapravilipauzusateatarskim repertoarom? – U Ateljeu 212 igrao sam 25 godina, do 2013, nije mi se dalo da više budem član neke teatarske kuće. To znači da glumiš ono što je na repertoaru, a ne uvek šta ti je želja, a mesečno sam igrao oko 30 predstava. Svoje radnomestoustupiosamnekommlađemkolegi i napraviožurkuza svečani odlazak iz Ateljea. Da li gledate svoje uloge posle nekog vremena? – Neradimtonikad.Alisamiskren prema sebi da li sam i koliko zadovoljan rolom. Nikad se neću zasititi glume, glumac sam dok dišem. U ovom poslu je touvek rizikšto i poslenajbolje uloge već sutra možeš da odigraš najgoru. Pored uloge u Mješovitom braku, najdraže su mi role u predstavama Anđela, Hamlet u Mrduši Donjoj , Lakoj konjici , Tre sorele... U detinjstvu niste sanjali holivudski san jednog glumca? – Tada nisam planirao da se bavimglumom. Maštao samda budem moreplovac. Učio sam srednju školu za automehaničare i montere dizalica, mada me to nije zanimalo. Planiraosamdapokušamdaupišemglumu jer sam oduvek lepo govorio stihove. Glumac Danilo Lazović me je u jednoj kafani napodgoričkoj autobuskoj stanici podstakaodapokušamnaprijemnomzaglumu. I usitne sate jedne noćipozvaojetelefonomtadašnjegsekretara fakulteta da se raspita šta mi treba od dokumenata za prijemni ispit. To veče sa nama je bio i glumac BoroBegović, nas trojica smo uz piće govorili stihove. Položiosamprijemni iz prve, u konkurenciji 400 kandidata. Nisam imao tremu i osvojio me je adrenalin, čaksamstihovepredkomisijom govorio bolje nego ikad. Sreli ste rediteljaŽivkaNikolića na dan kad ste upisali studije glume? –Uvremekadsamupisaofakultet, nisampoznavaonikogauBeogradu i jedino sam znao gde je glavna ulica. Čim sam video da sam položio prijemni na fakultetu, saNovogBeograda sam otišao da se prošetam do Knez Mihailove. Tamo samsreo Živka. Prišao sammu i pohvalio se za indeks, a on mi je samo rekao: „E, bravo ti ga!“ Posle me je bilo stid što sam ga oslovio, a nismo se tada poznavali. Posle nekoliko godina me je pozvao da se nađemo u restoranu Madera da pročitamscenario za ulogu Luke u filmu Lepota poroka. Za tu rolu mi je sugerisaoda oslabimoko četiri kilograma i pustim kosu. KaomladCrnogorac lakostese snašli u Beogradu? – Brat i ja smo od nule krenuli u Beogradu,kaostudentismoradili ikao fizički radnici zadžeparac. Jasamistovarivaodžakove s cementomi staklenuvununaŽelezničkoj stanici.Milan je bio zidarski pomoćnik dok nije počeo da zarađuje od režiranja. Spavao sam i na FDU kad nisam imao novac za podstanarsku kiriju. Brat i ja smo se borili da živimo bolje na čestit način. Kad sam počeo da dobijam prve role na studijama i zarađujem, počeo sam da širim krug ljudi koje poznajem i stičem prijatelje. Dali steoduveksagodinudana mlađimbratomMilanom,rediteljem,deliliumetničkesklonosti? – Igrao sam fudbal i tukao se sa dečacima na ulici. Voleo sam da govorim poeziju, nisam imao sklonost za druge umetnosti. Milan je odlično crtao portrete, učio je da svira saksofon i pevao u horu. A prvo je studirao pravo, predomislio se i diplomirao režiju. Na studijama u Beogradu smo i živeli zajedno kao podstanari. Oca smo rano izgubili. Majka nas je podržala u profesionalnim izborima, kao i našumlađusestruAngelinu, prevodioca za engleski jezik, koja radi u našoj produkcijskoj firmi.Milan i ja smo eksplozivni karakteri i ozbiljno se posvađamo barem jednomdnevno, ali i ozbiljno radimo zajedno. Obojicunas interesujuprojekti koji sukaosećanje na našu prošlost, kao neka vrsta Felinijevogfilma Amarkord.Milandonosi odlukeunašoj produkciji jer jeodličanda sastavi priču, a ja je realizujem. Imate li osećaj da ste uspeli u životu? –ToštomeljudiprepoznajunauliUloga u predstavi Tre sorele mu je jedna od omiljenih His role in the play Tre Sorelle is one of his personal favourites

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5