42 | - / Foto-projekat koji radim s predstavom Olimp reditelja Jana Fabra odveo me je i do Njujorka. Bio mi je cilj da ga osetim, da prođem bez ikakvih vodiča, bez planova i smernica. Prosto me je zanimalo da osetim tu drugu stranu. Svaki dan sam izlazila na ulicu i pokušavala da iz svog ugla osetim šta je to drugačije u tomgradu. Htela samda fotografišemod ujutro do sedam uveče, a da posle samo sedim i posmatram grad. Najzanimljivije sumi bile zgrade koje predstavljaju neku vrstu fascinacije. Izgledale su veoma hladno i pomalo zastrašujuće, ali se, kada izađe sunce, pretvore u refleksiju svetla. Kao u pozorištu. Fascinantna igra svetla koje se poigravalo s ljudima na ulici. Aoni – zatvoreni, svako priča svoju priču, zarobljen u svom svetu. To je, ipak, grad koji nudi ogromne mogućnosti, ali može i da te proguta. Njujork sam doživela, zapravo, kao dva grada – gornji i donji. Gornji život koji se odigrava oko nas, ali i onaj drugi, u podzemnoj železnici, koja mi je bila najinteresantnija kao grad i život za sebe. To sammogla da gledam samo na filmovima, sve je dozvoljeno, nikone obraća pažnju.Mogla sam da slikam koga sam htela, navikli su na prisutnost foto-aparata. A možda je, ipak, najveći utisak ostavio Tajms skver na kojem sam se srela sa punim dometom današnjeg vremena i kulture. Bila samokružena ekranima, ljudima kojima je bilo važnije da se slikaju nego da budu prisutni. Ti ekrani oko i iznad mene izazvali su neku vrstu tuge u meni. Zapravo sam se osetila kao da sam upala u neku video-igricu. Nalazila sam se u centru sveta, usred kolektivne nesvesnosti. A opet, otvorenost ljudi za komunikaciju i za strance me je svuda pratila. Ulazila samgde samhtela i svuda bila dobrodošla. Gradmi se davao kao ogromna pozorišna scena na kojoj se život odigrava i predstava traje 24 sata. Iza svakog ugla čekao je neki kadar, slobodan da ga zabeležiš, a ja sam imala privilegiju da baš to i učinim – za Njujorčane nevidljiva, crtajući granice između svetla i tame, tražeći dijagonale i paralele senki grada, dokumentujući bezbrojne priče večitih, sporednih likova... Na trenutak sampostala prava Njujorčanka – nevidljiva... Nedavno sam putovala u Njujork s predstavom “Olimp” koja je odigrana i na ovogodišnjem Bitefu. Iskoristila sam te čarobne dane da probam da uhvatim senke i svetla grada Tekst i foto / Words & images: Jelena Janković
RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5