Januar

| 29 Beogradska publika imala je u decembru priliku da u Kolarčevoj zadužbini čuje Aleksandra Sinčuka, pijanistu koji je svojimnastupom slavio 145 godina od rođenja velikog ruskog kompozitora Sergeja Rahmanjinova. – Oduvek sam ga zamišljao kao gospodskog aristokratu i velikog intelektualca. Bio je vrlo otvoren, potresen tuđompatnjom i čovek širokog srca. Doživljavam ga kao pripadnika starije epohe, kao čoveka 19. veka. Rahmanjinov je živeo u rodnoj carskoj Rusiji doOktobarske revolucije 1918, nakon čega je bio prinuđen da je napusti. Živeo je u Evropi i Americi i svedočio vremenu u kojem su stvarali Čajkovski i Rimski-Korsakov. – Njegovi savremenici ostavili su dubok trag u stilistici Rahmanjinovljeve muzike. Kao i svaki genije, menjao se, nalazio je u tokovima 20. veka nešto blisko sebi i to koristio. Ali ono glavno, zbog čega ga milioni ljudi na planeti vole, uvek je ostajalo nepromenjeno u njegovoj muzici. Za Sinčuka, Rahmanjinov je iznad svega romantičar koji se kroz svoju muziku obraća srcima slušalaca i ostaje zauvek u njima. – Danas je sve teže biti romantičan. Ponekad verujem da bi 19. vek bio idealan za mene. Ljudi su bili ljubazniji i iskreniji, mogli su da jedni drugima govore stvari o kojima se sada govori samo među najbližima. Rahmanjinovljeva dela su na repertoaru gotovo svih Sinčukovih solističkih nastupa širom sveta, pa o njemu zna mnogo anegdota, ali stalno podseća na to koliko je Sergej bio voljen, a istovremeno nesvestan svoje popularnosti. – Godine 1919, Rahmanjinov je nastupao na dobrotvornom koncertu u Metropoliten operi. Svirao je i čuveni violinista Jaša Hajfec, a publika mu je zatražila bis. Organizatori koncerta priredili su aukciju. Kao rezultat, Hajfecov bis prodao se za nekoliko stotina hiljada dolara. Potom su organizatori na aukciju pustili Rahmanjinovljev Preludijumcis-mol kao bis. Rahmanjinov je bio uplašen kad je čuo sumu koja je bila uplaćena za Hajfecov bis i siguran da njegov preludijum neće dobiti toliko. Izvođenje je prodato za milion dolara. Rahmanjinov je bio oduševljen, ali je s osmehom konstatovao da nije dobio nijednog centa od tog miliona. Sinčuk je nekoliko godina živeo u Americi. Posetio je Rahmanjinovljev dom na Beverli Hilsu, koji je kuAleksander Sinčuk (30), pijanista rođen u Nahotki, imao je samo 12 godina kada se prvi put sreo sa stvaralaštvom Sergeja Rahmanjinova. Svirao je njegov čuveni Preludijum u cis-molu. Od tada slavnog ruskog kompozitora prati kao zvezdu koju pokušava da dosegne Alexander Sinchuk (30), a pianist born in the Russian town of Nakhodka, was only 12 when he rst came across Sergei Rachmanino ’s creations. He performed his famous Prelude in C-sharp minor. Since then, he has been following the famous Russian composer like a star he’s trying to reach. TheBelgradeaudiencewereable tocon rmthat’s succeeded in that endeavour at Kolarac Endowment Foundation in December, where he performed to commemorate the 145th anniversary of Rachmanino ’s birth. “I’ve always imagined him as a gentle aristocrat and great intellectual. He was very open, moved by the su ering of others and a man with an openn heart. I see him as a member of the older epoch, as a man of the 19th century.” Rachmanino mostly lived in his native Russian Empire in the 20th century, until the October Revolution of 1917, after which he was forced intoexile. He lived inEuropeandAmerica andwitnessed the creative periods of Tchaikovsky and Rimsky-Korsakov. “His contemporaries left a deep impression on the stylistics of Rahmanino ’smusic. Like everygenius, he changed, nding something close to him in the 20th century and using that. But that main element, the reasonmillions of people around the planet love him, always remained unchanged in his music.” For Sinchuk, Rachmanino was rst and foremost a romanticist who addresses the hearts of listeners through hismusic and remains forever in them. “It’s increasingly di cult to be romantic today. I sometimes believe that the 19th century would have been ideal for me. People were kinder and more sincere, they could talk to each other about things that arenowonlydiscussedbetween the closest lovedones.” Rachmanino ’sworks areon the repertoire for almost all of Sinchuk’s soloperformances around theworld, sohe knows lots of anecdotes that relate to him, but he always notes how much Sergei was loved and simultaneously unaware of his popularity. “In the year 1919, Rachmanino performed ina charity concert at theMetropolitanOpera. Alsoperformingwas renownedviolinist Jascha Heifetz, and the audience sought an encore from him. The concert’s organisers arranged an auction. And as a result Heifetz’s encore was sold for several hundred thousand dollars. Then the organisersauctionedRahmanino ’sPrelude inC-sharpminor asanencore. Rahmanino was scaredwhen he heard howmuch had been paid for Heifetz’s encore and was certain that his prelued wouldn’t Tekst / Words: Ana Vodinelić Fotografije / Photography: Privatna arhiva, Profimedia.rs

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5