Februar

52 | PublikamutepasrpskiMarlon Brando. Rado bi iskusio neku priču na holivudskoj sceni. Oduševljavaju ga gradski šmekeri, njegovi psi Bole i Lea, žena koja ume da mumiluje dušu... Pati jer je ostao bez oca, a vreme provodi sa majkom, sestrama i njihovomdecom, jer i sam je još dete. Ovo je njegova priča... BABAROGA IZ DETINJSTVA Rođen samu vreme kad je stalno bio neki rat, iako granatu, hvala bogu, nisamvideo.Mojageneracija jeprilično osakaćena tim pričama kojima su naskaoklinceplašili odrasli. Rat jebio mojababaroga.Udetinjstvusamživeo u novobeogradskomBloku 23. Nikad nisam bio dobar đak. Igrao sam fudbal sa lokalnim šmekerima i mangupima. I danas se družimo, kapiram tu filozofiju života. IZ DRUGOG PUTA POGODAK NisamuspeodaseupišemnaglumačkuklasuprofesoraglumcaDraganaPelevićaPeleta. SledećegodineprimiomejeNebojšaBradić.Sramotame je da kažem koliko sam se malo spremaoprvi put zaprijemni, jer samoduvekznaodaćubiti glumac, pasamverovao da će i komisija na prijemnom toshvatiti izprve.Ali hvala imštosam težim putem došao do indeksa. NAJDRAŽI PUŽ Od svih pozorišta mi je omiljeno Pozorištnace Puž. Jednomsamsafiksnogbroja telefonauponoćdobiopoziv na mobilni od Branka Kockice da igramZverkaukomadu Lepoticaizver. Bila je to naporna dvoiposatna predstava, nosio sammasku. Osećao sam se kao pravi glumac uz pažnju sve te dece. Slušami štadecakažuupublici: nekasuoduševljena,nekoterababuda idu kući jer je dosadno ili čujem treći glasićkojikaže: „Štaradiovabudala?!“ NISAMZVEZDA, IMAMSUVIŠE OBLEKRAJEVE I’MNOT A STAR, I HAVE TOO MANY ROUNDED ENDS MOJA PRIČA: ANDRIJA KUZMANOVIĆ, GLUMAC MYSTORY: ANDRIJAKUZMANOVIĆ, ACTOR Tekst/Words: Ana Vodinelić Fotografije/Photography: Uroš Arsić

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5