| 99 Van Gog je svojoj publici poklonio novi, deseti studijski album More bez obala, a pod istim će se nazivomod 8. marta naći i knjiga sa tekstovima pesama i fotografijama Zvonimira Đukića Đuleta u izdanju Lagune. Đule novim akordima slavi 33 godine rokerskog staža eksperimentišući sa zvukom i ritmom, ali i emocijama. – I sada, kad je album završen posle punih pet godina, još osećamda ga stvaram i oblikujem, ali na drugačijem, imaginarnom nivou. Ne tvrdim da je to naš najbolji album u karijeri, ali tvrdim da je poseban po šarmu i snažan po emotivnom i energetskom kodu. Stigao si do mora bez obala. Kako je bilo na tom putovanju? – Do sada vrlo uzbudljivo i inspirativno, a pravo putovanje zvano turneja posle objavljivanja albuma tek predstoji. Za neke pesme se živi, od nekih pesama se živi, a neke pesme te ožive. Dugo me je zvao jedan isti san: prelepo beskrajno prostranstvo okupano šarenom tišinom. Moje more bez obala simbolizuje život bez ograda i sliku slobode obojenu optimizmom. I snaga broja 33, kroz godine koje bend svojim postojanjem broji, budi spoznaju kraja starog i početka jednog novog kreativnog i stvaralačkog naboja. Voliš li vodu? Da li iz te ljubavi dolazi i inspiracija za naslov novog albuma? – Volimmore. Često naglas pričamo voda i ja pod tušem. Kako kaže Žak Kusto: „Lek za sve je slana voda, znoj, suze ili morska voda.“ Deluješ kaoda se oduvek dobro zabavljaš u poslu koji nije uvek lak? – Otkrijte mi koji to posao ume biti lak, pod uslovom da mu pristupate sa maksimalnom posvećenošću i odgovornošću? Onog trenutka kada budem osetio da me trzalica u džepu žulja i da mi je gitara na ramenu postala teret, eto mene u nekoj novoj, zabavnijoj igraonici. U muzici i svakodnevici postoje ljudi koji su optimisti, oni govore u duru. I postoje oni drugi, pesimisti, koji govore u molu. Od onih sam koji se raduju svakoj harmoniji života koja zove na radost. Šta ti se trenutno dopada na domaćoj muzičkoj sceni? – Postoji armija talentovanih i svestranih ljudi, kojima mediji nažalost nisu dovoljno naklonjeni. Dopadaju mi se Irie FM i Skaj Vikler. Postoji i beskrajno poštovanje prema Yu grupi , našim „muzičkim roditeljima“. Načijemkoncertubi rado bioupublici? Tekst / Words: Ana Vodinelić Fotografije / Photography: Dalibor Danilović
RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5