Februar

| 49 VIS Limunada postoji od 2013. godine, iako zvuči kao da je nastao sredinom prošlog veka. Spojili su ih baš ljubav prema tom davnom vremenu i sećanje na plesni Beograd, igranke i vreme kada su ljudi verovali u bolji život. – Inspiriše nas period obnove i razvoja nakonDrugog svetskog rata, dolče vita, slatki život običnog gradskog modernog čoveka iz srednjeg staleža koji se tada razvijao. Vera u bolje sutra bujala je tu negde od 1955. do 1965. i vrlo brzo nestala. Ta vera i nada, više nego odeća i zvuk ili ples, ono su što nas duboko dira. Niko od nas nije plesač, niti romantičar, nismo neki zavodnici koji devojkama nose cveće. Uopšte ne živimo na taj način – objašnjava Miodrag Miki Ninić, pevač i gitarista, šta je kreativni i konceptualni okvir u kojem VIS Limunada radi. Ipak, oni inspiraciju nalaze u tom periodu i, kako kažu, uče iz aranžmana i nekadašnje produkcije. – Ta muzika ima otvoren, pozitivan stav, za razliku od savremene muzike, koja često ima neki zatvoreni stav negativne kritike. Mi želimo da izbegnemo da budemo buntovno prljavi. Ne želimo grube ritmove i grube tekstove koji negiraju sve lepo – kaže Miki. Unjihovoj muzici prepoznaje semešavina klasične muzike i džeza, bluza i rokenrola i šlagera San Rema... Ovog 14. februara, na Dan zaljubljenih, sve će to pokazati na svirci u Spensu u Novom Sadu. Da li će uspeti da naprave atmosferu igranke i nateraju stegnutu publiku modernog vremena da zapleše dobri, stari stiskavac... – Svi osećamo tu ogromnu otuđenost i nemogućnost ljudi da ostvare ljubavni odnos. Sve je strašno brzo, sve je po principu „udri i beži“. Industrija zabave se sve više orijentiše prema elektronskojmuzici, ka jed-

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5