Decembar 2021

Ritamgrada Rhythmof theCity 62 | Beograd » Belgrade Lusteri su, napravljeni od austrougarskih granata i metaka kojima je crkva rušena u Prvom svetskom ratu Chandeliers are made of the Austro-Hungarian grenades and rifle shots that were used to damage the church during WorldWar I CRKVA RUŽ I CA NA KA L EMEGDANU Na proleće zelena, na jesen rumena Ružica, kako je narod odmilja prozvao hram posvećen rođenju Presvete Bogorodice na Kalemegdanu, najstarija je bogomolja u Beogradu i jedna od najčudesnijih crkava na svetu Tekst / Words: Dragana Nikoletić Fotografije / Photography: Đorđe Kojadinović Crkva Ružica posebna je među bogomoljama, a izuzetnom je čine tri mesingana lustera, zvana polijeleji, napravljena od austrougarskih granata i pištoljskih i puščanih metaka kojima je rušena u Prvom svetskom ratu. I dodatno ukrašena srpskim oficirskim sabljama iz istog perioda. Ideja vodilja za izradu nekada svećnjaka, a danas lustera na struju, bila jesimbolikaneprekidnogkapanja voska po oružju, što je trebalo da spreči ponavljanje bezumlja svojstvenog Velikom ratu. Vojevanja je ipak bilo, ali je crkvica ostala u istomstanju kao kad je obnovljena, 1925. godine. Tako je svetlost ipak zagospodarila tamomu čoveku, što je takođe bila poenta izrade neobičnog ukrasa. Ovomesto je i suzarnikBeograda, kako je o hramu govorio vladika Nikolaj Velimirović, danas svetac, misleći i na suze koje izviru iz nedaća, i na suze radosnice. „Crkva je i skladište viševekovne energije“, kaže ZoranLj. Nikolić, novinar i publicista. To mesto molitve podignuto je još početkom 15. veka, negde između 1403. i 1407, u vreme kada je despot Stefan Lazarević obnavljao i dograđivao zatečene rimske, vizantijske i austrijske gradske bedeme. Narod topamti drugačije, pa je jošživa legendaotri sestreBogdana Jakšića, sina čuvenog vojvode Jakše – Ružici, Marici i Cveti. Budući da su bile veoma pobožne, svaka od njih je podigla po jednu crkvu, aoneponele imena svojihgraditeljki. Ali samo je jedna dočekala da joj se dive ovovremeni posetioci. I to upravo Crkva Ružica, smeštena ispod Zindan kapije i nadomak Dizdareve kule, ali i neosvojive Jakšićeve kule, koju je sazidao upravo otac ovih plemkinja. „Pouzdaniharheoloških tragovadrugedvecrkvenema“, ističe jerej dr SavaMilin, docentPravoslavnog bogoslovskog fakultetaUniverziteta u Beogradu. U istorijskim spisima se pod ovim nazivom doduše ne pominje ni Crkva Ružica, ali je narod opeva u epskim pesmama. „Verodostojnija varijantaporeklanaziva crkvepovezana je sanjenim spoljašnjim izgledom. Potpuno obrasla bršljanom, na proleće postaje zelena, dok na jesen dobija crvenkastu boju, kada zbilja liči na cvet ruže. Zimi i leti je šarena, u zavisnosti odbroja sunčanihdana. Zbog sanacijevlageucrkvi sadanema bršljana koji joj menja boju, pa svi žudno iščekujupovratak starog imidža“, kaže otac Sava. Tomromantičnomeksterijeru posebnu notu daju dve skulpture izliveneodtopovskihčauraipostavljenenaulazuugodini obnavljanja. Iakopredstavljajusrednjovekovnog kopljanika izdobacaraDušana i pešadinca izBalkanskihratova, statue danasdelujukaočuvari hrama i nosioci najboljih namera. Deleći sudbinuBeogradske tvrđave iBeograda,CrkvaRužica jebila u posedu raznih osvajača, i s tim u vezi imalarazličiteuloge. „Zavreme austrijske vladavine, sve do 1739, bila je barutni magacin, služeći u vojne svrhe. Potom su grad ponovo zauzeli Turci, pa Austrijanci, pa opet Turci nakratko, dabi od1867, ponovo u srpskom posedu, nastavila svoj pravoslavni duhovni život, ali sada kao vojno svetilište“, priča Nikolić. Odatle su u boj za oslobođenje BeogradaodAustrougara1915.krenuli vojnici, neki seprethodno i poslednjiputpričestivši, jergrad jepao uz velike gubitke. Poraz se pretvorio u moralnu pobedu dobijanjem Legije časti, kakvo priznanje nose jošsamodvagrada izvanFrancuske. Vojnici koji su dali život za slobodudanas počivajunedaleko, u spomen-kosturnici u Jakšićevoj kuli.

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5