Jul

64 | Tokio » Tokyo Tekst/Words: Aleksandar Pijevac Fotografije/Photography: Profimedia.rs Vrhunski sportisti čestosvojekarijerepodrede takozvanim olimpijskim ciklusima. Treniraju i žive tako da svake četiri godine dostignu formu koja bi imomogućila da postanu besmrtni, da osvoje neku od medalja na igrama. Hiljade i hiljade su pokušavale i pokušavaće, ali samo najbolji među najboljima uspeju da se popnu na pobedničko postolje. Da ponosno gledaju zastavu svoje zemlje na jarbolu, da sa suzama u očima pevaju himnu. Naša Maja Ognjenović je osvojila baš, baš mnogo medalja. Prvu davne 2006, a poslednju 2019. godine. Ona nije samo kapiten odbojkaške reprezentacije Srbije, već i sinonim za istrajnost, požrtvovanost, ženstvenost, borbenost, timski duh... Maja je uvek bila tu kada je Srbija zvala. Povređena, bolesna, ponekad na ivici da digne ruke od sporta – nije mogla da kaže ne. Tako je i sada, predvodiće naše gracije na Olimpijskim igrama u Tokiju, gde je jedini cilj – zlatna medalja. – To je odličje koje mi nedostaje. Kada se samo setim koliko smo bile blizu pre pet godina u Riju. Stvarno smo dale sve od sebe, želele smo to zlato, ali... Uvek ima neko „ali“. Međutim, uvek ima i novih prilika. Sada je jedna pred nama, vidimo je i učinićemo sve da je ovaj put čvrsto zgrabimo. U Japanu smo redovno imale uspeha, ne vidim zašto ne bismo JAPAN NAM JE STALNO DONOSIO Naša ekipa je jedna od retkih koje su praktično svake godine boravile u toj divnoj zemlji. Od 2006. do 2018. smo redovni gosti Zemlje izlazećeg sunca, a Japanci su nas uvek primili kao svoje, kaže zlatna odbojkašica i sada – počinje razgovor za Elevejt tehničar naše odbojkaške reprezentacije i dodaje da je veza između nje, odbojke i Japana čvrsta, a rekli bismo i berićetna. – Više puta sam rekla da sam privilegovana što samtoliko puta imala priliku da posetimJapan. Naša ekipa je jedna od retkih koje su praktično svake godine boravile u toj divnoj zemlji. Od 2006. do 2018. smo bili redovni gosti. Uvek sunas primili kao svoje. Japan kao država, kao kultura, stvarno nemam reči. Lično mnogo volim tu zemlju i u Japanu se osećam kao da samunekomdrugomsvetu, unekoj drugoj dimenziji. Sudbina sportista je da čestomenjaju hotele, gradove, države, pa i kontinente. – Mislim da je to još jedna privilegija, volim da putujem, da upoznajemnovamesta, ljude, da saznajemnešto novo. To je prelepo iskustvo. Ali dešava se i da vidimo samo aerodrome, dvorane i hotelske sobe. SREĆU MA JA OGN J ENOV I Ć, KAP I T EN ODBOJ KAŠKE REPREZENTAC I J E , UOČ I OL IMP I J SK I H I GAR A U TOK I J U Maja je uvek bila tu kada ju je Srbija zvala. Tako je i sada, predvodiće naše gracije na Olimpijskim igrama / Maja has always been there when Serbia has called. And that’s also the case now, as she will lead our graceful ladies at the Olympic Games

RkJQdWJsaXNoZXIy MzExMjc5